Opis
Eritritol se u prirodnom obliku nalazi u malim količinama u gljivama, grožđu, lubenici, kruškama i raznim jelima proizvedenim fermentacijom. Danas se u industriji proizvodi mikrobiološkim i kemijskim procesima. 1848. godine John Stenhouse, britanski kemičar, otkrio ga je svježim i fermentiranim voćama. U japanskoj prehrambenoj industriji se od 1990. godine koristi za zamjenu šećera u bombonima, čokoladama, voćnim želeima i džemovima, pićima i drugim proizvodima. 1997. godine također je odobren za upotrebu u SAD-u, a zatim 2001. godine proglašen potpuno sigurnim. U Europi je na tržištu od 2003. godine.
U prehrambenoj industriji, osim stvaranja slatkog okusa, koristi se i kao stabilizator zbog svoje sposobnosti vezanja vode, kao nosač, zgušnjivač i stabilizator okusa i pH vrijednosti. Oznaka prehrambenog aditiva: E-968.
Učinci na organizam
Ima glikemijski indeks 0, ne povećava razinu šećera u krvi i ne pokreće inzulinski odgovor, pa ga mogu konzumirati i dijabetičari i osobe na dijeti. Većina mu se brzo apsorbira u tankom crijevu, a zatim mu se više od 90% izluči nepromijenjeno u roku od 24 sata. Istovremeno konzumiranje veće količine može izazvati nadutost i imati laksativni učinak! Bakterije u ustima ga ne mogu koristiti, tako ne uzrokuje karijes.
Upute za korištenje
Zbog svoje teksture i okusa, na sličan način kao i šećer kristal, može se koristiti u raznim pićima, džemovima i u pripremi raznih deserta. Njegova snaga zaslađivanja je 60-80% od šećera kristala, pa ga je potrebno više da bi se postigao isti slatki okus. Okus mu je slatkast i djeluje rashlađujuće. Iznad 160 ° C gubi svoj slatkasti okus. Ne karamelizira se. Kako inhibira rast gljivica, nije prikladan za izradu dizane tjestenine. U obliku praha izvrstan je za ukrašavanje kolača, a dobar je izbor i za hladne kreme i pića zbog bržeg otapanja.
